Ostalo je jedno piće koje nismo popili. Taj nektar će utoliti žeđ nekom drugom.
Ostao je nježan poljubac, onaj koji je trebao biti pečat ljubavi, ali ga usne nisu utisnule.
Ostala je riječ koja je mogla biti obećanje, oprost, molitva, a mi smo je prešutjeli.
Ostali su neki pejzaži i neke ulice kojima nećemo proći…
Ostalo je toliko tih Jednom ćemo otići i Ima vremena pred nama. Nismo znali koliko je malo vremena i kako se Jednom lako pretvara u Nikad.
Ostalo je previše tebe u meni.
Tvojih kretnji, glasa i smijeha, načina na koji pališ cigaretu i kako podižeš desnu obrvu kad si ljut.
Ostao je tvoj miris pretvoren u sva moja sjećanja i one skrivene čežnje koje noću šapuću i remete san. Čežnje koje sama sebi ne želim priznati.
Ostao si ti u čaši crnog vina koju ću popiti sasvim mirna, jedne noći u kojoj ću, nasmiješena, nazdraviti životu i čestitati sama sebi što mi više ne nedostaješ.
Ostala sam ja da se pitam koliko je ostalo mene u tebi.