Kaže mi da se smije iskreno.
Da duboko diše i grli svijet. Da zna kojim putem želi, pa pažljivo bira smjer.
Zatvaram oči. Čujem njen smijeh. Vidim je kako hoda. Koraci su joj opušteni, ramena uspravna.
Na licu mir. Nasmiješim se toj slici.
Govori mi da je našla sreću u malim stvarima.
Da se za nešto bori, ruke su joj opet snažne, njima gradi novi život. Opet sanja i voli.
Zatvaram oči. Osjećam njenu sreću. Vidim je kako se suprotstavlja svemu što joj se nađe na putu i kako umorna i sretna tone u zagrljaj koji joj postaje dom. Nasmiješim se toj slici.
Priča mi da ostavlja strahove za sobom. Pred njom su neka nova svitanja. Život koji ide dalje, povoljan vjetar i tajanstveno more mogućnosti.
Zatvaram oči. Zamišljam njeno sutra. Vidim je kako živi male i velike radosti. Ne zamaraju je prepreke. Zna kako će, kome će i gdje će.
Pratim je pogledom. Koraci su joj blizu granice na kojoj otpušta prošlost.
Nasmiješim se slici koja nestaje.