Moji dragi
Znam vi mislite da sam daleka
miljama godinama otisnuta
i novim licima
pejzažima
Da zaboravu prepuštam
topla sjećanja
I da sam sve davno i drago
iz minulih vremena
za sobom ostavila i izbrisala
Mislite da ne zadrhtim
i ne osjetim čežnjivu sjetu
kada me neki miris
neki tren
dotakne i oživi prošlost
vrati na sam početak
Mislite da se nikada ne okrećem
dok se prepuštam svome letu
Vi ne znate
Vi ne slutite
U meni su tako žive slike
Jasno vidim
djevojčicu sanjalicu
kako dugo pogledom istražuje daljine
i čvrsti zavjet daje u sebi
da će ih dostići
Uz nju
očinski lik
Ruka na ramenu i pogled
prepun ljubavi i brige
Sve je još tako prisutno
Zeleni obronci
rane trešnje
Kišan dan i prvi bicikl
Reče kralj-draga stara bajka
Miris šume
cvjetne livade
Bezbrižne noge bose
i prvi kaćuni
koje je voljela moja majka
Moji dragi
vi ne osjetite
koliko vas u svemu mome ima
Jer rijetko vam dođem
još rjeđe pišem
i nikada nisam poželjela da se vratim
Još uvijek istražujem daljinu
Puštam da me vodi nosi liječi
Ali ja vas pamtim
Ja sve pamtim
Nosim vas u sebi kud god da krenem
i šutim
Jer moja vas ljubav voli bez riječi
Iz zbirke Ne brini ja sam svoja, Zenica, 2010.
