Jezero Maracaibo u južnoafričkoj državi Venezueli, zahvaljujući fenomenu poznatom kao Catacumbo munje, službeno drži svjetski rekord najmunjevitijeg mjesta na svijetu.
Nad tim jezerom skoro svaki dan u predvečerje počinje grmljavinska oluja i traje nekoliko sati. Kako se munje pojavljuju uvijek iznad istog dijela jezera-kod ušća rijeke Catacumbo u jezero, lokalno stanovništvo ih naziva Catacumbo munjama. Zbog svoje učestalosti i dugotrajnosti Catacumbo munje upisane su i u Guinnessovu knjigu rekorda.
Jezero, u prosjeku, munje pogađaju čak 297 noći godišnje.
Svega 70-tak dana godišnje nebo iznad jezera ne paraju munje. U jednoj minuti dogodi se oko 28 bljeskova, pa su znanstvenici izračunali da godišnje jezero pogodi preko milijun munja. Munje koje se stvaraju nad jezerom znaju imati dužinu i do deset kilometara. Zanimljivo je i to što se na toliki električni naboj i toliko jake i česte udare munja, grmljavina gotovo i ne čuje.
Pomorci Catacumbo munje nazivaju Svjetionik Maracaiba (Faro de Maracaibo).
Munje su toliko jake da se njihova svjetlost može vidjeti s čak 400 kilometara udaljenosti. Zbog toga su često služile pomorcima kao navigacija odnosno svjetlosni orijentir pri plovidbi. Munje se jasno vide iz Venezuelanskog zaljeva, a pri vedrim noćima bljeskovi se vide čak na Karibima. Zbog toga su u davnoj prošlosti nazivane svjetionikom, a prvo pisano spominjanje Catacumbo munja bilo je 1598 godine kada tu pojavu pjesnik Louis De Vega spominje u poemi La Dragoneta. Navedena poema govori o tome kako je engleski admiral Sir Francis Drake sa svojom vojskom htio, pod okriljem noći, iznenaditi španjolsku vojsku i osvojiti Maracaibo, ali su vojnici na straži vidjeli siluete njegovih brodova obasjane munjama. Zahvaljujući tome, španjolski garnizon je odbio napad i Maracaibo nije osvojen.
Ova zanimljiva i pomalo zastrašujuća pojava dugo se smatrala misterijom.
Tek u novije vrijeme znastvenici su uspjeli objasniti zašto se događa ovaj fenomen.. Otkrili su da neka mjesta imaju više udara munja nego druga zahvaljujući svojoj topografiji. Isto vrijedi i za jezero Maracaibo.
Ovo jezero, površine 13210 četvornih kilometara, s tri strane je okruženo Andskim planinskim vrhuncima i ulijeva se u Venezuelanski kanal. U njega se ulijevaju brojne rijeke, a Catacumbo rijeka, nad čijim ušćem se stvaraju munje, je najveća od njih. Temperatura vode u njemu kroz cijelu godinu se kreće između 28 i 31 stupanj Celzijusa.
Nošeni vjetrovima nad jezerom se miješaju topli morski i hladni planinski zrak. Kada se taj topli morski zrak miješa s hladnim planinskim zrakom i vlagom, kojom područje obiluje, to stvara olujne oblake pune elektriciteta koji para nebo zadivljujućim i zastrašujućim munjama i stvara prizore od kojih zastaje dah.
Catacumbo munje su najveći prirodni proizvođač ozona na svijetu.
Munje u zraku razgrađuju molekule dušika i kisika i uništavaju stakleničke plinove. Kao posljedica toga događa se stvaranje troposferskog ozona koji je izuzetno bitan za život na zemlji, pogotovo kada uzmemo u obzir koliko se ozon uništava ljudskim negativnim djelovanjem na okoliš i posljedično stvaranjem stakleničkih plinova. S obzirom na količinu grmljavinskih oluja, ovo mjesto je toliko važno za planetu da je proglašeno UNESCO-vom Svjetskom baštinom.
Na žalost, koliko god se ozona prirodno proizvodilo, nedovoljno je u odnosu na to koliko ga uništavamo. Zato, slijedeći put kada vam grmljavinska oluja pokvari planove ili izazove nelagodu ili strah, sjetite se da ima svoju dobru stranu. Ozon.
Catacumbo munje su izvor ponosa lokalnog stanovništva.
Lokalno stanovništvo se ponosi ovim neobičnim fenomenom u toj mjeri da su Catatumbo munje sastavni dio grba države Zulia. Zulia je jedna od 23 države sastavnice Venezuele i na čijem teritoriju se nalazi jezero Maracaibo.
Toliko su navikli na gotovo svaku noć ispunjenu grmljavinskom olujom da se uznemire ukoliko se oluja ne pojavi nekoliko noći za redom. Na njihovu sreću takvi prekidi su rijetki i nikada ne potraju više od nekoliko dana.
Jedini put kad se desilo da su oluje prestale na period od tri tjedna bilo je 1902. godine nakon što je područje pogodio potres jačine 8.8 po Richteru i izazvao tsunami.
Zahvaljujući munjama jezero je postalo turistička destinacija.
Mnogi fotografi, istraživači i zaljubljenici u prirodne fenomene posjećuju Maracaibo da bi snimali, fotografirali i proučavali ovu pojavu ili joj se jednostavno samo divili. Nije rijetkost da budu toliko fascinirani i hipnotizirani ovim fenomenom da se uporno vraćaju Catacumbo munjama.
Ukoliko ste jedan od njih i ovaj članak vas navede na put do jezera, nemojte zaboraviti da su Catatumbo munje, koliko fascinantne toliko i opasne. Nemojte ih podcijeniti, poduzmite preporučene mjere opreza, promatrajte ih iz daljine, raspitajte se kod lokalnog stanovništva ili kod turističkih vodiča o tome gdje ići i kako se ponašati (čak i lokalni ribari koji poznaju jezero i njegove oluje znaju nastradati).
Osim Vječne oluje vidjet ćete prekrasan i raznolik biljni i životinjski svijet, pejzaže i prizore od kojih zastaje dah, ljepotu spoja planinskih vrhunaca, jezera, rijeka i mora. I naravno, pošaljite razglednicu.
