Pčele. Mali insekti čijeg smo postojanja i prisustva većinom svjesni samo u trenutcima kada čujemo njihovo zujanje, kada ih vidimo i kada uzmemo žlicu meda. Prva i zadnja misao o njima obično su: Pčele daju med. Pčele bodu.
Pčele su puno više od meda i uboda.
Pčelinji proizvodi od davnina se upotrebljavaju u medicini, ishrani i kozmetici.
Med, propolis, matična mliječ, pelud, vosak i pčelinji otrov. Suvišno je govoriti o tome koliko su ti proizvodi zdravi, koliko nam dobro dođu i trebaju. Svatko od nas je toliko puta posegnuo za njima, za brži oporavak od bolesti, za održavanje imuniteta, za liječenje, u kozmetici… Svi znamo da su nam dostupni zahvaljujući pčelama, tim malim vrijednim radilicama, čije zujanje možemo čuti u proljeće i ljeto na cvjetnim livadama.
Pčele su najvažnija bića na svijetu!
Albert Einstein je jednom prilikom rekao da kad bi nestale pčele čovječanstvu bi ostale još samo četiri godine života. Toliko su važne. Naš ekosustav u velikoj mjeri ovisi o pčelama. Bez njihovog oprašivanja izumrle bi mnoge biljne vrste, neke procjene govore o čak 90 % svih cvjetnica.. Njihovo oprašivanje biljaka, o kojem razmišljamo rijetko, nekad ili nikad, je nešto čemu možemo zahvaliti hranu, voće i povrće koje jedemo. Bez njih bili bismo gladni, jer minimalno trećinu hrane koju pojedemo imamo zahvaljujući pčelinjem oprašivanju. Bez njih bi izumirale i životinjske vrste. Jednostavno, ekosustav bi kolabirao.
Pčele umiru!
Napadaju ih virusi. Truju ih pesticidi. Uništavaju ih klimatske promjene. Izgladnjuje ih industrijalizacija i manjak biljne raznolikosti. Ubija ih čovjek svojim štetnim djelovanjem na svijet i okoliš.
Već više od desetljeća pčelari diljem svijeta prijavljuju umiranje čitavih košnica i smanjenje populacije pčela. Gore navedeni razlozi ih ubijaju. Mi ih ubijamo svojim postupcima.
Virusne bolesti poput Varroe ubijaju ih na način da im oslabljuju imunitet i dovode do nestanka pčela iz košnica, jer, pčele kad su bolesne odlaze iz košnice i umiru vani, da ne bi zarazile druge pčele.
Industrijalizacija u poljoprivredi ubija ih izgladnjivanjem. Dovela je do velikih plantaža samo jedne kulture i do nestanka divljih, prirodnih livada. Pčele bivaju osuđene na jednoličnu ishranu koja loše utječe na njihovo zdravlje, imunitet, a samim time i produktivnost. U mnogim dijelovima svijeta, zbog industrijalizacije, pčele gladuju, slabe, posljedično i umiru.
Klimatske promjene takođe negativno utječu na pčele. Preduga kišna i hladna razdoblja u kojima pčele ne mogu letjeti, preduga sušna razdoblja u kojima vene biljni svijet, pa pčele nemaju gdje skupljati pelud. I opet, posljedično, pčele gladuju, obolijevaju, umiru.
Pesticidi, zračenja, elektromagnetski valovi, kojekakva zagađenja zraka i tla, sve to utječe i na pčele. Znanstvenici i pčelari su uočili da pčele znaju biti dezorijentirane, kao da im nešto ometa komunikaciju i navigaciju, ne znaju se vratiti u košnicu. Izgube se i umiru.
Čovječanstvo pušta da pčele gladuju, da umiru, da nestaju.
Pčelari već godinama upozoravaju na problem pčela, pokušavaju doprijeti do gluhih ušiju svijeta. A svijet šuti. Zapravo ne šuti, ali šapuće. Tek šapuće, a trebao bi vrištati, vikati.
Žalosno je koliko puno ljudi ne zna koliko su važne pčele.
Žalosno je i da toliko puno ljudi ne zna da ta važna bića umiru.
A najžalosnije je to što će tako puno ljudi otjerati ili čak i ubiti pčelu kada dozuji do njih. Obično objašnjavajući da bi ih pčela ubola i da im ide na živce njeno zujanje.
U nekim pokrajinama Kine pčele su već nestale i biljke, potrebne za ishranu, oprašuju se ručno. Pa eto rješenja, reći će neki. Ali, to nije rješenje. To je gašenje šumskog požara kantom vode. Ručno oprašivanje je dugotrajno, učinkovitost mu je slabašna i nespretno je. Cvijet je nježan i osjetljiv, a ljudski pokreti i dodiri grubi i neprirodni. Čovjek tu nema šanse. Ne možemo zamijeniti pčele. Ali možemo ih pokušati sačuvati.
Pčelari brinu o pčelama, pokušavaju im pomoći, naći rješenja, upozoravaju svijet.
Svjetski poznata Angelina Jolie nedavno je snimila video u kojem je bila prekrivena pčelama. To je bio njen pokušaj da upozori svijet na ovaj veliki i zabrinjavajući problem.
Svoj doprinos pokušajima rješavanja ovog problema vrlo jednostavno može dati svatko od nas. Ono što kao pojedinci možemo učiniti je malo i sitno, ali i to se broji i vrijedi.
Postoje načini na koje možemo pokušati pomoći, a evo neki od njih:
Ne tjerajte i ne ubijajte pčele. Ako su doletjele do vas, pustite ih, odletjet će. Ako su vam uletjele u kuću, ostavite prozore i vrata otvorene, izletjet će. Ako ih se bojite, mahnite krpom, usmjerite ih prema otvoru.
Ako vam se pčele nastane oko kuće i osjećate se ugroženo, kontaktirajte lokalne pčelare. Oni će rado doći i zbrinuti pčele.
Posadite voće i povrće ako imate dvorište. Posadite ih na zelenim površinama. Ako imate livade i tratine, ne kosite ih u vrijeme cvatnje, posebno ako ima maslačka, on je najbolja hrana za pčele.
Posadite na balkonu povrće, začinsko bilje, cvijeće. Te biljke će nahraniti pčele, a nakon što pčele odrade svoje, nahranit će i vas svojim plodovima ili vam uljepšati trenutke svojim mirisima, cvjetovima..
I zapamtite-bez obzira što smo sami sebi najbitniji, mi ljudi smo nebitni u ekosustavu, a najveće smo štetočine. Pčele su važne, najvažnije. Sjetite se toga svaki put kad vidite pčelu. Nije samo bitno da svjetski vođe, znanstvenici, udruženja i ine zajednice osvijeste probleme i rade na njima. Jednako je bitno da svatko od nas misli na ovaj planet, na održivost ekosustava, na očuvanje biljnog i životinjskog svijeta, na očuvanje nas samih. Ovo je još uvijek jedini dom i ekosustav koji imamo.
